»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao
među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva.
Slučajno je onim putem silazio neki svećenik,
vidje ga i zaobiđe. A tako i levit:
prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac
putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane
zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac
i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za
njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’« …Međutim zanimljivo je vidjeti i dubinu ove prispodobe koja i nije toliko poznata.
… Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon …
Naime Jeruzalem se nalazi na 754m nadmorske visine, a Jerihon je 258 metara ispod nivoa mora i najniži je grad na svijetu te vrlo blizu mrtvoga mora. U Bibliji je Jeruzalem sveti grad – raj (Otk 21, 2-3), a Jerihon simbolizira tamu, smrt. Po jednoj verziji Hebrejskog pojam Yareaẖ označava mjesec.
Dakle možemo iščitati da su svi ljudi iz ove prispodobe odlazili (silazili) od Boga i išli prema tami i smrti - osim Samarijanca koji je putovao (on nije silazio). Jedan od njih je vrlo brzo stradao i njegova uloga je jako bitna za druge ljude na tom putu. Bog svakome tko odlazi od Njega daje nove prilike da se vrati. Svećenik silazi "slučajno" (na tom putu najmanje bi trebao biti neki svećenik) i nije iskoristio šansu da spasi čovjeka u nevolji ali i da spasi sebe te je produžio dalje u još veći mrak. Isto je napravio i Levit koji simbolizira sve nas laike i vjernike. Mi ćemo češće zalutati od svećenika, ali i mi ćemo dobiti šansu kao i Levit u prispodobi da se vratimo.
…Nakon toga prolazio je Samarijanac…
Na kraju je onaj od koga se najmanje očekivalo, barem na prvi pogled, spasio čovjeka – Samarijanac. No tu imamo i novo dublje značenje ove prispodobe – tko je Samarijanac? Samarija je dobila naziv po čovjeku Šemer koji je bio vlasnik brežuljka na kojemu je sagrađena. Na Hebrejskom Šemer znači čuvar. Židovi i Samarijanci bili su u neprijateljskom odnosu, pa je Isus ovom prispodobom zapravo šokirao Židove. Interesantno je da je i sam Isus bio jednom zgodom „optužen“ da je Samarijanac (Ivan 8,48 Tada mu odgovoriše Židovi: "Ne velimo li mi pravo, da si Samarijanac i da imaš đavla?"). U ovoj prispodobi Samarijanac je naš Čuvar - Isus. Iako je na istom putu On putuje i spašava, On ne silazi - ne odlazi od Boga.
…sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom…
Samaritanac liječi rane nesretnom čovjeku uljem i vinom. Ulje simbolizira krštenje, a vino euharistiju. Ta dva sakramenta daju nam ozdravljenje i život.
…Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj…
Odvodi ga u gostionicu, a to je bilo mjesto gdje su svi imali pristup bez obzira na sve. U ovom slučaju gostionica je crkva. Gostioničar (svećenik) dobija 2 denara od Samarijanca (Isusa) i dobit će još kada se Isus vrati. Isus dakle potiče da potrebitima damo i više od onoga što smo dobili, jer On će se vratiti ponovno i nagraditi nas za to.
Ovo je razmišljanje patera Augustyna Pelanowskia koje je iznio u svojoj knjizi „Od Duha do uha“
