No što je zapravo čovjek? Čovjek je dakle najprije stroj, pa životinja, pa onda i nešto više od životinje. Naime po strukturi čovjek i neke životinje su isti (sisavci). Sisavci i čovjek su materijalno isti! Zato se i rade pokusi na štakorima ili psima, jer ako na njih nešto djeluje djelovat će i na nas (uglavnom). Nadalje čovjek ima instikte, potrebe ili nagone, osjećaje i sl. kao i svi drugi sisavci.
Po čemu se onda čovjek razlikuje od životinja? Naravno osim po vrsti, postoji bitnija razlika - čovjek je gospodar svojih nagona! Jedino čovjek može reći NE nagonu (NE hrani kada je gladan, NE sexu ma koliko got žudio i sl.). Čovjek može reći NE onome što životinje ne mogu (izuzev dresiranih životinja, ali to nije slobodno NE). Nagoni nisu nešto loše, oni nam itekako trebaju i ne treba ih ignorirati. Jedino što trebamo je kontrolirati ih.
Onoga trenutka kada ne uspijemo kontrolirati nagone (a trebali bi) mi postajemo u potpunosti životinje (tjelesno i duhovno)!
Upute kako ne postati životinja najbolje daju religije!
Naše kršćanstvo ima Bibliju koja je upravo to - knjiga uputa kako ostati čovjek!
Imamo i 7 smrtnih grijeha čiji spisak je nastao kasnije (više o njima ovdje) gdje se prepoznaje 7 različitih slučajeva u kojima čovjek postaje životinja.
Nadalje imamo Budizam, koji je više učenje nego religija, koji ima moralne zakone iste kao i kršćanstvo. U Budizmu se govori o reinkarnaciji čovjeka, između ostaloga, i u životinju. Nisam siguran da li se misli i na materijalnu reinkarnaciju, jer u ovom trenutku meni je pojmljiva jedino duhovna reinkarnacija u životinju.
Zašto nije dobro biti životinja čovjeku? Jednostavno zato što smo mi ljudi puno više od životinja! Ustvari samo onaj mali dio nas, tjelesni i prolazni dio je životinja.
Dakle onog trena kada čovjek ne uspije reći NE životinjskim instiktima, čovjek se duhovno reinkarnira u životinju - ili po kršćanski postane životinja.
Kada smo životinje i duhovno, onda ulazimo u niže stanje svijesti i reskiramo da napravimo nešto loše i sebi i drugima. Zašto? Pa jer životinje ne mogu reći NE i one su zapravo robovi svojih nagona. Kada smo životinje mi smo robovi i nemamo svijest o tome da li radimo nešto dobro ili loše - tada samo radimo i tek kasnije možemo vidjeti posljedice!
Upravo zbog toga i postoje religije i to je njihova bit - podučiti nas da ostanemo ljudi u što je više slučajeva moguće.
Da li su životinje slobodne?
Jesu, ali samo u svom malom, materijalno svijetu. Njihov cijeli svijet su nagoni i osjećaji koje imaju preko svojih osjetila - ništa više. Najineligentnije životinje su delfin i čimpanza. Na nekim testovima čimpanze su pokazale i fotografsko pamčenje, a imam dojam da mnoge životinje bolje razumiju ljude nego mi njih, no da li te životinje napreduju u nekom pogledu ili su od postanka potpuno iste (ne govorim o evolucijskim promjenama na tijelu i znanju od iskustva)?
Velika zabluda je gledati životinje kao na slobodnija stvorenja od nas ljudi. Isus je govorio o pticama i njihovoj slobodi, ali u kontekstu straha - mi ljudi se previše bojimo i trebali bi se ugledati na ptice. Životinje nemaju slobodu reći NE nagonima i one su nešto kao roboti zapravo - dakle njihova sloboda je puno manja od ljudske.
