Da li ići ili ne u Crkvu???

Zadnjih godina dosta često sam čitao komentare po internet portalima i forumima:“Vjernik sam ali ne idem u crkvu, već se molim doma!“ Glavni razlog je nezadovoljstvo svećenstvom, papom, bogatstvom Crkve i sl. Uglavnom se tvrdi kako Bog nije samo u Crkvi i zbog toga nema neke velike razlike gdje se molimo.

Mediji su dosta pridonijeli takvom raspoloženju, no naravno krivi su i ti svećenici koji su dali materijala za pisanje. Krivi su i sami vjernici koji imaju jako malo teološkog znanja - ne znamo u što vjerujemo.

No pitanje je da li su ljudi, koji su tako odlučili, svjesni nekih činjenica?

1. Zašto idemo u Crkvu?
   Jedino radi Boga, a ljudi koji rade u Crkvi su samo bolji ili lošiji službenici (svećenici, đakoni, laici …). 
2. Što je Crkva?
   Samo zgrada Crkve je ljudska tvorevina, no Crkva je kao institucija tvorevina Boga. Isus je postavio apostola Petra (bio prvi papa) na čelo Crkve, a umro je u teškim mukama kao i sv. Pavao i mnogi drugi kroz povijest za tu istu Crkvu. Isus je, osobito prema Pavlovim poslanicama, Glava Crkve, a čitava zajednica vjernika njegovo je Tijelo.
3. Što Crkva govori?
   U Crkvi se tumači Božja riječ. Mi laici barem 70% priča iz Biblije ne razumijemo. Bez teološkog objašnjenja to su priče za malu djecu. Imamo zmije, zmajeve, vatre, kule babilonske, Adama i Evu, stvaranje svijeta … Danas postoji Internet, pa se i tako mogu dobiti objašnjenja – no to je samo pomoćno sredstvo.
4. Povratak na početak?
   Bez religioznosti i bez Crkve, kao Božje institucije, vjernik je zapravo neka vrsta modernog poganina. Moderni poganin se neće možda klanjati biljkama, životinjama i zvijezdama kao stari pogani, no klanjat će se Bogu koji često može biti Bog iz mašte, Bog kakvoga pojedinac sam oblikuje po nekom svom osjećaju. Istina je da ljudi doživljavaju Boga na različite načine, jer tokom života upoznaju različite dijelove Boga i na različite načine (npr. kroz bolest, siromaštvo, neki šok ili nešto lijepo), no Bog je ipak nešto više i ozbiljnije od osjećaja.

Čovjek ima slobodnu volju i smije odbiti Boga. Šteta je da čovjek odbije Boga iz ne znanja (zbog Crkve npr.). Nije tu sada pitanje života ili smrti, no tko odbije Crkvu puno toga može propustiti. To je kao da odbijemo školu i odlučimo na neki drugi način nadoknaditi izgubljeno (uglavno ne nadoknadimo).