Činjenica je da neki vjernici pogrešno shvaćaju vjeru i DA - oni stvarno muče i sebe i druge! No to su posebne vrste ljudi, ti ljudi su robovi svojih izmišljenih Bogova i ne žive u realnom svijetu. DA, kod katolika, postoji 10 Božjih zapovjedi, 8 smrtnih grijeha i puno manjih grijeha. Postoje i razna tumačenja da je nešto dobro, a nešto nije … i stvarno kada se tako površno gleda, sve to izgleda kao veliki skup pravila i zabrana.
A o čemu je zapravo riječ????
Svaki čovjek, bio vjernik ili ne, ima savjest i to je ključ svega! Ta savjest ostaje uvijek čista i ne može se ničim zaprljati! Mi vjernici u savjesti vidimo Božji organ, a i ateisti ju vide i priznaju i često se pozivanju na nju, no ne povezuju ju sa Bogom. Dakle tko postupa po savjesti čini dobro – bez obzira tko je i sa time se slažu svi.
I sada dolazimo do mučenja – da li se muče samo vjernici??? NE, i ateisti se muče iako su „slobodni“ i ne „zamaraju“ se pojmovima kao što su grijeh ili Bog – dakle svi imamo isti problem! Problem je očito negdje drugdje!
Problem mučenja nastaje kada netko želi nešto - KONTRA savjest! Dakle svi dobivamo signale od savjesti da to nije dobro, ali ipak mi to želimo učiniti. U tom trenutku mi se počinjemo boriti sami sa sobom – mi se mučimo! Uvjeravamo sami sebe kako nas nitko neće vidjeti, kako to i drugi rade, kako će nam biti bolje ako to učinimo … itd. mi želimo ići kontra sebe iz nekog razloga. S vremenom ljudi mogu utišati savjest, ali ona će uvijek, bar tiho, govoriti kako nešto nije dobro. Kada utišate savjest onda lakše možete raditi kontra nje (kontra sebe) i onda se stvarno manje mučite u tom prvom trenutku. Međutim konstatirali smo da ako radiš po savjesti – radiš dobro, što logikom stvari znači da ako ideš kontra savjesti - radiš loše. Što će to loše donijeti tebi ili drugima? Činjenica je da si napravio nešto loše i da često ne možeš vidjeti posljedice toga. To što si ti zažmirio i što ne vidiš, ne briše tvoja djela.
Pa zašto onda biti vjernik, ako svi ionako imamo savjest? Zašto ne živjeti samo po savjesti i ne zamarati se religijom i dogmama?
Vjernik ima autoritet nad savješću - Boga! Vjernik, a pogotovo onaj koji je upoznao Boga, puno teže će ušutkati savjesti i ići kontra sebe (kontra savjesti). Čovjek nije robot i nije toliko jak, pa svi mi prije ili kasnije idemo kontra savjesti. No i najmanji vjernik će barem jednom u životu MANJE ići kontra svoje savjesti upravo zbog Boga i vjere u život nakon ovog života – nego što bi to da je ateist. Naravno, to ne znači da će i ukupno manje puta pogaziti savjest od nekog ateista koji ima glasnu savjest. I taj „barem jednom manje“ je veliki razlog zašto je dobro što postoji religija i Bog.
